JEDAN JA

Što si ti, ti si slučajnost rođenja; što sam ja, ja sam koji jesam. Ovdje postoji i postojat na hiljate prinčeva, umjetnika znanstvenika, ali samo je JEDAN JA !!!

24.07.2015.

UPRAVO

"I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću, uvijek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom; pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac."

Meša Selimović

18.07.2015.

A... i ova !


Osjetih i ovu...osjetih je i proživih mnogo toga u četiri minute nje...



18.07.2015.

JOŠ UVIJEK...

Samo da znaš ...



11.05.2015.

MAJ

Doleti, tako, na krilima ovoga mjeseca maja,
 neka čežnja, žudnja, tuga neka, il` šta li već
Donese maj mjesec i sjenke one,
sjenke one, vjerne pratioce moje
sjenke prokletnika..
Odapeše one strijele svoje,
strijele u otrov namočene,
otrov spravljen od te čežnje neke, žudnje,
 tuge te neke, il čega li već.
Odapše i svaka metu sviju pronađe, i zari se u nju
Zari se svaka u srce moje, dušu moju
Zari duboko, zari bolno
I otrov poče kružiti dušom mojom.
Prokleto dobri srijelci sjenke su te.



NEKADA SAM VOLIO MAJ MJESEC
DONIO MI JE, BIO, GODINE JEDNE,
SREĆU SKORO NAJVEĆU,
DONIO BIO, ALI JEDAN DRUGI MJESEC
MI JE ODUZEO !

29.04.2015.

KAD MASKE SPADNU..

Jednoga dana ćeš shvatiti sve! Sve će maske pasti i vidjećeš, jasno, prava lica svih onih koji te okružuju...Vidjećeš i nećeš moći vjerovati.
jer kada maske spadnu laži popoadaju.A kada laži popadaju i svjetovi se sruše.Najmiliji postanju demoni, oni mrrski postanu svjetli...
I shvatiš sve , končno.
Jer kada maske spadnu i otrovi  izađu iz tvog srca.. otrovi, kojima te, ti sa maskama, zatrovaše..I onda ti se opet  još nekoliko svjetova sruši..
Jer, kad maske spadnu pokreće se lavina, zabluda, pogrešnih vjerovanja, ideala... i znaš.. teško se zaustavlja.baca te na koljena, pa pokušavaš ustatio, ali te lavina irealnih svjetova, koje si sagradila u sebi na temljima zatrovane duše, njihovim otrovima pritišće sve više Jer kad maske spadnu, lavina se možda ni ne zaustavi.Ostaješ zatrpana realnošću...i shvatiš onda, da je sve to samo realnost.
Jer kad maske spadnu ostaju zatrpani, tim lavinama, lavinama  tvojih svjetova, ponekad i oni mrski  koji zasvjetliše na kraju..
Jer kad maske spadnu ostaše svjetliti, ti neki prije mrski..
I čudno svjetle, ti neki prije mrski, nekim čudnim svjetlom.
Svijetle , a ne dišu, srca im ne kucaju...umriješe tad kad maske spadoše.

27.04.2015.

!!!!!!!!!!!!!

,,SUNCE LJUBAVI" - ma ima ona jedna  pjesma, jel` znaš , jel` se sjećaš ..???

23.04.2015.

Onako

Toliko toga ti imam za reći, za ispričati, toliko toga te imam pitati, toliko toga ti želim pokazati, i toliko toga ...te želim...Samo kada bi ...

18.04.2015.

Tako je to, ovih dana

Zamisli da nismo komplikovani. Da sam malo manje ja. Da si malo manje ti... Samo, ko će onda biti ti ljudi?


KOMPLIKOVANI

1.strofa:
Jednog od ovih dana, ulitan kao đubre,
dok mi oko leša đuskaju svetice i kurve,
dok kašljem komadiće upropašćene jetre,
i rukom što se trese napipavam cigarete…
Nišanim usta dok blenem u belinu,
nije droga nego plafon, jer sam zaspao na podu,
ne samo too drunk to fuck, nego too drunk to talk,
u pokušaju da kažem: „jdhb*cneb#$%&i4nu hitnu pomoć…”
E, dakle, jednog od tih dana, a svaki je takav,
makar bauljao, ima da pogodim vrata,
da te nađem, da ti kažem koj’ sam šaban,
što će za tobom crći na deponiji sranja.
Biću oblak u pantalonama, muž i tata,
i nema znaka pitanja, sve uzvičnici sada.
Samo dok se sastave duša, muda, glava...
Jednog od ovih dana... možda danas?

Refren:
Zamisli da nismo komplikovani.
Da sam malo manje ja. Da si malo manje ti.
Menjaj sebe da se nađemo u tački...
Samo, ko će onda biti ti ljudi?

Večeras, glumim da sam jebač.
U, kako jebem. Jak sam kao zemlja!
A u stvari, vrištim tvoje ime, mrtav sjeban.
Daj, zajebi sve, slomi se i budi…

(tužno i otužno priznanje u intermecu):
Ti nikad nećeš znati
kako boli kad si sam dok komšinica ima glasan seks...
Ona pišti, vrišti, stenje, backo je jebe k’o da mu poslednje...
Ja iskapljujem ovu flašu, iznutra sav iskasapljen posle nje.
...i sve vreme slušaju Cecu i pesmu kako po navici spava u istoj majici,
što znači da je znojavo u materinu i da smrdi ovnujski.
Al’ ti novi klinci su dovoljno bizarni da ih to zapravo napali,
pa mi pišaju po samoći svakim tim uzdahom rafalnim...

2.strofa:
Sanjam taj san u kom si stavila u kupe
to predivno dupe. U taj grozni kupe.
I sve je puno guštera, mile po tebi, ljube,
ližu tvoju kožu svojim jezikom od plute.
Tu pored pruge, nešto poput krčme.
Tu ja sisam vinjak i gledam kako da crknem.
Salun a la Divlji Zapad, kockari i trulež,
na revolveru ruka, na bini đuskaju kurve.
Guram sise u oči, gledam s kime da se bijem.
Slomiće mi ruke, vežbam nogama da pijem.
Al’ odjednom dođe šerif, otima mi flajku,
traži dokumenta, na mene dig’o je hajku.
Haiku: „Аj dirni tu flajku, jebem ti majku!”
On skida zvezdu, baca k’о šuriken… jao, majko…
Dok skupljam creva, opet traži dokumenta.
Kažem: „Evo, sad ću...” – al’ lične nema.
Ni pasoša. Sve je kod tebe. A slične nema.
Bez tebe ne znam ko sam, bez tebe ne znam ’de sam.
Istrčavam… posrćem o bubreg, creva, kost,
ali nema te. Sjebao sam. Proš’o voz.
Pa zamišljam da nismo komplikovani,
da sam ja malo manje ja i da si ti manje ti...
Ali, ko bi onda bili ti ljudi? I gde je strepnja?
Takva mi smetaš, al’ takva mi trebaš.


31.03.2015.

PROLAZNOST

Prolazno...sve je prolazno... To je fakat ! Ali mnogi ljudi tako pogrešno tumače tu prolaznost... Ustvari, jako površno razmišljaju o njoj.. površno i plitko ! te je tako i razumiju.

25.02.2015.

Tako je to...


Stariji postovi